TOPLINSKA OVOJNICA

a bi se kuća uopće mogla klasificirati kao niskoenergetska, nije dovoljno tek slučajnim odabirom nabacati slojeve izolacije i prozvati je niskoenergetskom. U fazi projektiranja potrebno je posebnu pozornost usmjeriti na orijentaciju objekta i odvajanje toplinskih zona kuće sukladno njihovoj namjeni.
Prvo, jedino i osnovno pravilo u projektiranju i izvođenju jest – toplinska ovojnica (pod / strop ili krov / zidovi i prozori), odnosno minimaliziranje toplinskih gubitaka koji nastaju na tim plohama.

Izolacija krova

od izvedbe niskoenergetskih objekata, ravni krov je najčešći odabir projektanata zbog mogućnosti ugradnje višeslojne toplinske ovojnice s povećanom debljinom toplinske izolacije. Doduše, ravni krovovi su najviše izloženi atmosferskim utjecajima od svih vanjskih elemenata zgrade. Zato je važno kvalitetno ih izolirati i toplinskom i hidroizolacijom, te pravilno riješiti odvodnju oborinskih voda. Ravni krov može biti riješen kao prohodni, neprohodni ili tzv. zeleni krov.
U slučaju kuće Zubadan, odluka je pala na izvođenje DUO obrnutog ravnog krova. Zašto obrnuti sustav ravnog krova? Na klasičnom ravnom krovu sloj hidroizolacije postavlja se iznad sloja toplinske izolacije. Time je toplinska izolacija zaštićena, no hidroizolacija je izložena velikim temperaturnim promjenama uslijed različitih klimatskih uvjetima u zimskom i ljetnom periodu. Pod utjecajem velikog raspona temperatura, hidroizolacija se ‘umara’ i moguća su mehanička oštećenja tijekom dužeg perioda eksploatacije.
Kod obrnutog ravnog krova, sloj hidroizolacije ugrađuje se ispod sloja toplinske izolacije, ili u našem slučaju između dva sloja toplinske izolacije koje sačinjavaju 2 sloja XPS-a (ekstrudirani polistiren) debljine 10 cm (dakle, dva sloja po 10 cm). Temperatura na nivou hidroizolacije i u ljetnom i u zimskom periodu ne odstupa značajno od temperature prostora tako je naprezanje materijala hidroizolacije bitno manje.

Fasadni sustav (izolacija zidova)

oplinska izolacija vanjskog zida izvodi se dodavanjem novog toplinsko-izolacijskog sloja s vanjske strane zida, odnosno u iznimkama (npr. kod rekonstrucije starijih zaštićenih objekata) s unutarnje strane zida. Kod izvedbe toplinsko-izolacijskog sloja vanjskog zida, moguća su dva rješenja: kompaktna i ventilirana fasada. Prva je bitno raširenija zbog poprilične razlike u cijeni.
Za izolaciju zidova odabrali smo dva fasadna sustava. Zbog arhitektonskog rješenja, u prizemlju kuće će se izvesti betonska fasada od pranog kulira debljine 10 cm. Ispod betonske fasade ugrađuje se sloj stiropora debljine 12 cm sa preklopom. Time je postignut vrlo nizak gubitak energije kroz zidove, od svega 0,23 Wm²/K.
Drugi dio kuće (prvenstveno kat) izveden je STO ETICS fasadnim sustavom sa EPS stiroporom debljine 12 cm. Kod fasadnog sustava samo je jedno pravilo – nužno je fasadu izvoditi s kvalitetnim, pravilno odležanim materijalom.

Izolacija poda

lojevi na tlu od izuzetne su važnosti, iako toplinski gubici prema terenu iznose svega 10% od ukupnih gubitaka. Pod prema tlu nužno je izolirati i zbog vlage, pa se danas kod novogradnji primjenjuje prilična debljina u slojevima prema tlu.

Vanjska stolarija

rozori i vrata najdinamičniji su dio vanjske ovojnice kuće, jer istovremeno propuštaju Sunčevu energiju u prostor, pružajući istinsku ugodu tijekom hladnijih mjeseci, dok služe i kao zaštita od vanjskih utjecaja i sprečavaju toplinske gubitke. Zajedno sa vanjskim zidovima, prozori i vrata zajedno čine i više od 70% ukupnih toplinskih gubitaka kuće.
Gubici topline koji se ostvaruju kroz prozore nerijetko na starijim građevinama sudjeluju sa više od 50% u ukupnim gubicima. U skladu s aktualnim tehničkim propisima, koeficijent prolaska topline za prozore može iznositi maksimalno U = 1,80 W/m2K, dok se na suvremenim niskoenergetskim i pasivnim kuća taj koeficijent kreće između 0,80 i 1,50 W/m2K. U ukupnim toplinskim gubicima sudjeluje staklo i prozorski profil. Staklo može biti dvoslojno ili troslojno, s različitim plinovitim punjenjem (npr. Argon) ili premazom (npr. Low-E premaz). Plinovito punjenje i premaz neznatno utječu na cijenu samog proizvoda a mogu povećati efikasnost stolarije za 15%.
Prozorski profil mora osigurati dobro brtvljenje, nizak koeficijent prolaska topline i prekinuti toplinski most. Sve navedeno mora biti popračeno kvalitetnom ugradnjom stolarije, gdje je potrebno adekvatno obraditi i ispuniti sve šupljine na građevinskom otvoru u koji se ugrađuje prozor.
U slučaju kuće Zubadan, svaki je otvor projektiran kao zasebna uvučena cjelina u betonu kako bi prozorski otvor mogao primiti slijepi štok (čelični profil u koji se montira prozor) i izolacijski materijal (EPS stiropor). Prilikom ugradnje korištena je ekspandirajuća traka koja popunjava prostor između špalete i prozorskog profila. Svi eventualni procjepi ispunjeni su poliueretanskom pjenom a uvučeni prostor između slijepih štokova i betona obučen je ESP stiroporom. Korišten je FEAL-ov aluminijski profil 65F sa troslojnim staklom ispunjenim Argonom i s Low-E premazom.